Prije same realizacije terenske nastave, izradili smo  izvedbeni plan i program koji je obuhvatio odgojno-obrazovne ciljeve, ishode učenja, nastavna sredstva, oblike rada, metode, tehnike i postupke istraživanja, načine i oblike praćenja te elemente i kriterije vrednovanja ostvarenih ciljeva i ishoda. Temeljni cilj terenske nastave bio je usvajanje činjenica o prošlosti Hrvata u vrijeme zajedničke države s Mađarima te prepoznavanje značaja očuvanja hrvatske kulture izvan granica Republike Hrvatske dok su očekivani ishodi bili višestruki: prepoznavanje značaja Mohačke i Sigetske bitke, razumijevanje procesa osvajanja naših prostora od strane Osmanlija a samim tim i razvijanje osjećaja domoljublja i shvaćanje važnosti očuvanja hrvatske kulture i izvan naših granica. Terensku su nastavu osmislili i organizirali nastavnici Dubravko Žuvić, Sanja Pavlović Šijanović, Ana Bilić, Darijo Sebeledi i Petar Ivanković.

Nakon planiranja, došao je i onaj ljepši dio, učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj stvarnosti kroz  obilazak kulturno-povijesnih znamenitosti Mohača, posjet sigetskoj tvrđi i muzeju i obilazak grada Pečuha, grada kulture.

Prva aktivnost bila je obilazak Memorijalnog parka – spomen područja i muzeja Mohačke bitke. Dočekala nas je impozantna nova zgrada – vidikovac, u obliku svete mađarske krune, prepune  mađarske nacionalne simbolike. Izložbeni prostor nalazi se na tri razine. Na samom početku, uz pomoć najsuvremenije multimedijalne tehnologije, pogledali smo slavnu bitku u 3D formatu na velikom ekranu (interaktivni postav bio je titlovan na hrvatski jezik) i stekli uvid o tijeku bitke u kojoj su na Mohačkom polju 1526. godine Turci pod vodstvom sultana Sulejmana Prvog Veličanstvenog katastrofalno porazili vojsku ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II.  Potom smo pogledali originalno oružje i odore iz bitke te prošetali spomen-parkom koji putem 120 stupova simbolički prikazuje 1.700 vojnika poginulih u ovoj bitki i pokopanih  u više masovnih grobnica.

Nekoliko kilometara dalje, na putu prema Sigetu, zaustavili smo se u Parku mađarsko-turskog prijateljstva - mjesta turskoga tabora prilikom opsade Sigeta. U parku su smještene velike biste nekadašnjih protivnika: Nikole Šubića Zrinskog (Zrinyi Miklos) i sultana Sulejmana Veličanstvenog  (Szuleiman Szultan) koje stoje jedan pokraj drugog gledajući na tvrđavu Sziget, mjesto međusobnog okršaja 1566. godine

Potom smo posjetili Muzej posvećen Sigetskoj bitki smješten unutar obrambenih zidina, uz nekadašnju džamiju sultana Sulejmana. Tamo smo imali priliku vidjeti oružje koje se koristilo u ondašnjoj bitki, vojne odore i opremu, stare karte i makete te čuti povijesnu priču o Sigetskoj bitki: Turski sultan Sulejman Veličanstveni 1566. godine, s više od 100.000 elitnih vojnika krenuo je u svoj 13. pohod - osvajanje Beča. Na putu mu je stajala utvrda u Sigetu koju je s malobrojnom vojskom od samo 2500 ljudi, uglavnom Hrvata, branio kapetan Nikola Šubić Zrinski. Nakon točno mjesec dana opsade Sigeta, sultan je umro prirodnom smrću, a vezir Mehmed Paša Sokolović prikrio je njegovu smrt kako ne bi demoralizirao vojsku i nastavio je s opsadom grada. Nakon što je grad bio zapaljen, Nikola Šubić Zrinski s ostatkom preživjelih branitelja 7. rujna krenuo je u proboj prema turskim položajima gdje su svi izginuli bez predaje. Ova bitka smatra se jednim od najznačajnijih događaja u povijesti Hrvatske, Mađarske i Europe, budući da je zaustavljanje moćne osmanske vojske na putu prema Beču bio prijeloman trenutak za zapadnu kulturu i civilizaciju koji je promijenio tijek povijesti za nekoliko sljedećih stoljeća.