U svom predavanju za gimnazijalce na vrlo je duhovit način, ali istovremeno i s popriličnom dozom ozbiljnosti osvrnuo se na proceduru upisa u vrtić, srednju školu i fakultet, te procese učenja, obrazovanja, na zastarjele planove i programe u našim školama, sporost sustava odgoja i obrazovanja u praćenju trendova i razvoja društva u cjelini. Podsjetio nas je na rezultate međunarodnog istraživanja PISA za učenike Republike Hrvatske ukazavši da naša djeca iz škola izlaze medijski, financijski i prirodoslovno slabo pismeni, što se održava na sve što će kasnije raditi. Naglasio je nužnost ulaganja u ljudske resurse koji su ključni, ali koji su niz godina zanemarivani. Istaknuo je i dobre osnove našeg sustava, te podatke koji govore da smo u nekim segmentima primjerice bolji od Islanda ili nekih drugih zemalja gdje čak 15-20 posto mladih napušta srednjoškolsko obrazovanje, dok to kod nas iznosi samo dva posto. Završio je sa željom za izgradnjom bolje Hrvatske kako bi postali zemlja boljeg svijeta u kojem se ulaže u znanje i kako je uloga škole ključna u stvaranju škole za život, a ne za ocjenu.