Profesoricu Lenđel upoznali smo u početnim aktivnostima našega projekta kao prvu koordinatoricu volontera iz Gimnazije Vukovar koja je pokrenula i dugi niz godina vodila volonterski klub Gimnazije Vukovar. Za svoja zalaganja dobila je 2015. godine priznanje najvolonterke grada Vukovara.

Krajem ove godine profesorica odlazi u zasluženu mirovinu. Ovom pričom želimo joj zahvaliti na njenom doprinosu u radu s mladima i zaželjeti joj lijepe umirovljeničke dane.

Kada ste se počeli baviti volontiranjem?

Volontiranje je u svojim početcima kod mene bilo povezano s nakanom misijskoga djelovanja uz blagoslov crkve „ondje gdje te je Bog stavio“. Imala sam mnogo radnih i obiteljskih obveza te 2007. godine zbog čega sam izabrala ustanovu najbliže mojem mjestu stanovanja – dakle praktički moje susjedstvo. Osjećaj povezanosti zbog blizine obitavališta s godinama je samo rastao tako da sam u Dom za stare i nemoćne osobe u Vukovaru svih ovih godina navraćala jedanput tjedno. Čitala bih sa korisnicima Doma, u dnevnom boravku, priče o starom Vukovaru, i prigodne priče iz knjiga o životnim mudrostima. Prvo sam sama krenula s volontiranjem, nakon nekog vremena ideja da se angažiraju učenici Gimnazije Vukovar, gdje radim kao profesorica engleskog jezika, spontano se nametnula. Također, ravnateljica Doma i kolegica iz Gimnazije su me poticale na isto. Dakako, navedeno je podrazumijevalo mnogo veći angažman. Morali smo imati dogovore oko akcija, točan raspored odlazaka u Dom. Učenici su obično bili pratnja starijim osobama u šetnjama, igrali su s njima društvene igre, organizirali zajedno priredbe, bojali ogradu.

Kako su Vaša obitelj i prijatelji reagirali kada ste im rekli da počinjete volontirati, davati se drugima bez traženja ičeg za uzvrat? Jesu li mislili da gubite vrijeme i energiju, pogotovo danas kada je sve ovako užurbano i nemamo dovoljno vremena ni za vlastite potrebe?

Vaše pitanje već pomalo pogađa prirodu njihovih reakcija; recimo samo da su podrazumijevali kako se radi o nekoj vrsti bijega od kuće i nalaženja „utočišta od briga“. To naravno nije točno ni u kojem detalju. Vrijeme i energija samo su se umnožili i na drugim područjima profesionalnog i privatnoga života. Investirajući vrijeme u volontiranje više sam vremena našla za druge stvari. Znam da zvuči paradoksalno, ali uistinu jest tako. Jednostavno su mi se stvorile oaze vremena za druge stvari. Otvorili su mi se drugi interesi, posložila sam prioritete. Nije više bilo rasipanja energije na nepotrebne stvari. Volontiranje mi je pomoglo da bolje organiziram svoje vrijeme.

Po Vašem mišljenju kada je najbolje početi s volontiranjem, u kojoj dobi?

Osobno mislim da je svaka dob prikladna za neki oblik pomaganja, samo što kod mlađeg uzrasta i djece osnovnoškolske dobi to treba biti organizirano i prikladno vođeno od strane strpljivih mentora. Smatram da je srednjoškolsko doba najprikladnije za konkretan, trajniji angažman.

Kako motivirate učenike na volontiranje i odakle crpite ideje za buduće akcije?

Učenike je uvijek lako pokrenuti na akcije izvan škole, pogotovo u vrijeme nastave. Razumljivo je da njihov angažman limitiraju prijevoz za povratak kući i potrebe za objedom ako na akciju dolaze gladni poslije nastave. Šalu na stranu, učenici su spremni mnogo toga žrtvovati. Ostajali su uvijek nakon škole zbog dogovora i samih akcija. Motivacija im je bila upravo sama akcija volontiranja. Nakon prve akcije osjećali bi određeno zadovoljstvo, ispunjenost i onda su nastavljali s novim akcijama. Učenici volonteri bi prepričavali svoja iskustva i tako su privlačili nove volontere. Moja dodatna motivacija nije više bila potrebna. Volontiranje sve obavi umjesto vas. Ideje za buduće akcije mogli ste iščitati promatrajući korisnike Doma i njihove potrebe. Ravnateljica Doma bi redovito davala poneki prijedlog pa nam je samim time bilo lakše ići u realizaciju istoga.

Koji je bio Vaš prvi dojam kada ste čuli za naš projekt VolON?

Sam naziv učinio mi se zanimljivim zbog sličnosti s engleskim jezikom i prijedlogom ON (keep on, carry on, go on) pa sam ga shvatila kao ‘izdrži i nastavi volontirati’, ha-ha…
Do dolaska u Zagreb na inicijalni sastanak organizatora i predstavnika škola nisam ništa znala o projektu. Sad ga vidim kao opsežan i sveobuhvatan projekt koji će volontiranje uvesti na velika vrata u školsku svakodnevicu. Do sada je to bilo ostvarivano u skromnosti i samozatajnosti pojedinačnih nastojanja.

Koje imate savjete za mlade koji će se uključiti u Školski volonterski klub?

Mladi, volontiranje je jedna od onih win-win (engl.) situacija u kojoj svi dobivaju! Nemjerljiva je blagodat vašem sazrijevanju ako ste iskusili što znači pomagati slabijima od sebe i zajednici uopće. Kad se malo umorite na nekoj od akcija, nećete imati vremena za dosadu i općepoznata nezadovoljstva koja inače terete ostale ljude. Pružite sebi šansu, pridodajte svojem životu nova iskustva s više ljudskosti, a manje natjecanja. Opustite se i volontirajte!

Odlazite u zasluženu mirovinu, hoćete li i u “mirovinu” s volontiranjem?

Vjerujem da ću nastaviti s volontiranjem u mjeri u kojoj mi to zdravlje dopusti. Već sam dugo u toj vremenskoj oazi u kojoj je sve bolje poslagano i ispunjeno, upravo jednim dijelom zahvaljujući volontiranju, stoga namjeravam nastaviti istim smjerom.

„Prof. Kata Lenđel, Vukovarka, također nekadašnja učenica Gimnazije Vukovar, svoj cijeli život posvetila je radu s mladima i to vrlo uspješno u svojoj struci kao profesorica engleskoga jezika. U godinama progonstva svoj doprinos u radu s mladima obogatila je radeći u Đurđevcu, Delnicama i Rijeci. Vrlo brzo nakon uspostave obrazovnog sustava Republike Hrvatske u Podunavlju, profesorica Lenđel vratila se u svoj rodni grad kako bi nastavila tamo gdje je stala 1991. godine. Smatram da je za većinu nas koji smo prisilno napustili Vukovar i ostali bez svega preko noći, progonstvo i neizvjesnost razvilo u nama tu potrebu pomaganja i davanja kroz razne volonterske aktivnosti. To je potaknulo i prof. Lenđel koja je većinu svoga radnog vijeka nakon povratka u Vukovar posvetila radu u volonterskom klubu mladih volontera Gimnazije Vukovar. Svih ovih godina volonteri Gimnazije Vukovar uz mentorstvo prof. Lenđel pomagali su u Domu za starije i nemoćne u Vukovaru kroz razne aktivnosti, uključujući i priredbe za Božićne blagdane, te uveseljavanjem djece s poteškoćama u razvoju u udruzi „Bubamara“ iz Vinkovaca. 2015. godine profesorica Lenđel je zasluženo nagrađena najvolonterkom grada Vukovara za njen doprinos zajednici.“

Davor Šijanović, ravnatelj Gimnazije Vukovar